Vinograd
ključ očuvanja prirodnog fenomena
Svakodnevna skrb i briga oko vinograda tokom cijelog procesa od rezidbe do berbe osnovni je preduvjet kvalitete grožđa i vina u konačnici. Kako bi se zadržala kvaliteta, usprkos tehnološkom napretku, za vinograd je i dalje karakteristična iznimno velika količina ručne obrade.
Koliko truda, marljivosti i znoja treba proliti da bi dobili grožđe, a onda još i vino, poznato je od davnina. To je razlog što su ljudi vinovoj lozi i vinu često pripisivali božanska svojstva. Činjenica da konzumiranje vina oslobađa um i osnažuje tijelo te tako ljude oslobađa muka i briga, kako onih životnih tako i onih vezanih uz njegovu proizvodnju. Osnovni cilj bio je i ostaje garancija kvalitete proizvoda. Dokaz tome su i brojna priznanja na izložbama vina, ali još važnije, priznanja naših vjernih korisnika.
Počeci vinogradarstva na ovom području vežu se uz prvo stoljeće prije Krista kada su u vrijeme cara Augusta krčene prve šume na obroncima gora i zasađena prva vinova loza. Prema zapisima iz drugog i trećeg stoljeća vinograde u ovoj regiji njeguju Iliri i Kelti. Širenjem kršćanstva, zahvaljujući značaju vina u kršćanskim obredima, nastavlja se i razvoj vinogradarstva. Podizanje novih nasada pomažu samostani i neki crkveni redovi. U srednjem vijeku raste ekonomska važnost vinogradarstva. Poslije Rimljana Slaveni prihvaćaju kršćanstvo a samim tim i kulturu vinogradarstva. Crkva i vlastelini preuzimaju vinograde na boljim položajima dok radove u njima odrađuju kmetovi. Vino postaje uobičajeno piće svih slojeva naroda, a njime se čak i porez plaćao. Plemstvo i lokalno stanovništvo njegovalo je tradiciju vinogradarstva i pod turskom vlašću. Upravo je vino s bilogorskih obronaka i dravskih sprudova dalo snagu Picokima da se odupru sili moćnog Ulama-bega. Kvaliteta vina raste s vremenom. Tako je sredinom 19. stoljeća vino iz ovih krajeva prepoznato i na izložbama u Beču.
Osobna strast i briga - jamstvo kvalitete
Na jednom od takvih pješčanih humaka, Goričkama, na pola puta između Grabrovnice i Kozarevca u općini Pitomača smjestio se i naš vinograd. Priča počinje u prvoj polovici prošlog stoljeća, između dva rata, kada su Berdini odnjegovali prve plodove vinograda na današnjoj lokaciji i pretočili ih u bačve. Karakteristično za područje i vrijeme riječ je o malom nasadu. Koncem 20. stoljeća priča dobiva dimenziju više.
Pripajanjem malih okolnih zapuštenih parcela dolazi do širenja i novog nasada koji punu rodnost dostiže početkom novog milenija.
Pored dotadašnjeg nasada graševine i frankovke vinograd je pomlađen i osvježen novim plemenitim sortama zelenog silvanca, bijelog, sivog i crnog pinota i rajnskog rizlinga.
Istovremeno dolazi do proširenja i moderniziranja podruma u cilju podizanja i očuvanja kvalitete finalnog proizvoda – vina.
Vinograd se nalazi na samoj granici dviju kontinentalnih vinogradarskih podregija Prigorje-Bilogora i Slavonija. Geografski gledano, vinograd se nalazi na obroncima Bilogore čime se svrstava u koprivničko-đurđevačko vinogorje koje je sastavni dio podregije Prigorje-Bilogora. Administrativno gledano, kao dio općine Pitomača, vinograd se nalazi u Virovitičko-podravskoj županiji koja se pak nalazi u sklopu podregije Slavonija, preciznije virovitičkog vinogorja. Sam vinograd uvršten je na vinsku cestu ‘Vinski puti’ pitomačkog vinorodnog kraja. Pripada li vinograd jednoj ili drugoj regiji manje je važno. Puno je važnija kvaliteta vina i gostoljubivost vinogradara.
Ljudi na ovaj prostor dolaze u razdoblju kada su pijesci bili uspavani pod debelim zelenim pokrivačem, te su ih svojim djelovanjem ponovno probudili; krčenjem šuma, poljoprivredom i ispašom stoke. Probuđeni živi pijesak tada je počeo smetati te ga je čovjek pokušao ukrotiti.
Vinograd upravo služi kao spona koja istovremeno obuzdava i iskorištava nestabilno i isprano pješčano tlo, ali i čuva ovaj lokalni nacionalni fenomen koji se izdvaja iz tipične slike ruralne nizinske Hrvatske. Pitomi obronci Bilogore tako su postali mjesta uzornih vinograda s kvalitetnim vinima malih serija povezanih danas Pitomačkim vinskim putima.